Izvorno lociran u ravnom močvarnom području, okružen prirodnim i kulturnim krajolikom, danas svojim smještajnim karakteristikama predstavlja središnji urbani prostor grada Čakovca s funkcijom prostorne spona povijesne gradske jezgre i novih gradskih zona.
Pripada tipu višeslojnog utvrđenog feudalnog rezidencijalnog kompleksa kojeg čine reprezentativna palača s unutrašnjim dvorištem, te renesansna utvrda peterokutnog oblika sa sustavom zidova i bastiona. Bastionske utvrde Starog grada Čakovca podigao je ban Nikola Zrinski u 16. st., u vrijeme kada dolazi u posjed utvrđenog grada i čitavog međimurskog vlastelinstva, modernizirajući već postojeći sustav srednjevjekovnog „wasserburga“.
Stari grad Čakovec - tlocrt utvrde i palače s vodenim opkopima - 1657. g.
Utvrda Starog grada Čakovca predmet je konzervatorske obnove desetljećima. Radovi se izvode s prekidima od 60-tih g. 20. stoljeća sve do danas. U tom razdoblju uporabni su prostori utvrde bili korišteni za različite javne namjene dok je fortifikacijski sustav zidina bio kontinuirano izložen fizičkoj degradaciji i rušenju. Stanje u kojem se utvrda nalazi ne može se nazvati primjerenim njenom prostorno-funkcionalnom urbanom potencijalu i mogućnostima njenog aktivnog i održivog korištenja. Izvedena statička i osnovna građevinska sanacija dijela utvrde nije završila krajnjim ciljem - korištenjem prostora i konzervacijom arhitekture. Čitav kompleks je u vlasništvu Muzeja Međimurja. Primjer obnove potiče na diskusiju vrlo aktualno pitanje namjene fortifikacijska arhitekture, te ukazuje na potrebu redovitog održavanja i organizacije adekvatnog načina upravljanja.
Vrijednost i karakter lokaliteta te samo fizičko stanje građevine zahtijevaju vrlo složen konzervatorski postupak koji se dotiče teoretskog pitanja primjene metode rekonstrukcije.
Pristup zaštiti i prezentacije arheoloških nalaza u kontekstu postojeće građevne strukture. obrazložit će se na rezultatima zaštitnih arheoloških istraživanja u ulaznom bastionu gdje su konstatirani ostatci arhitekture srednjovjekovne utvrde.
Primjena metode rekonstrukcije u zaštiti utvrde detaljno će se izložiti na primjeru južnog bastiona sačuvanog na arheološkoj razini. Bastion koji je bio sačuvan do razine funkcioniranja, saniranjem postojećih ostataka temeljne zone i rekonstrukcijom dijela zidova postao je ponovno estetski i prostorni dio utvrde koji postavlja zahtjev nastavka radova na prezentacije arheoloških ostataka bastionske arhitekture Starog grada Čakovca.
Rekonstrukcija južnog bastiona – pogled na flanke
Volumenski odnosi rekonstrukcije južnog bastiona (2005.)
Mr.sc. Ksenija Petrić dipl.ing.arh., diplomirala na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Završila poslijediplomski znanstveni studij „Graditeljsko naslijeđe“. Stručno usavršavanje s područja arhitektonske konzervacije polazila je u međunarodnom centru ICCROM u Rimu.
Zaposlena je u Konzervatorskom odjelu u Zagrebu Ministarstva kulture na funkciji više stručne savjetnice konzervatorice. Stručni radovi obuhvaćaju različite poslove zaštite i obnove graditeljskog naslijeđa. U funkciji voditeljice projekata radi na izradi konzervatorskih studija za zaštitu povijesnih cjelina malih gradova, seoskih naselja i pojedinačnih graditeljskih sklopova. Razvija konzervatorsku metodologiju u obradi prostora za planove posebnih obilježja. Angažirana je na unaprjeđenju zaštite i obnove drvene tradicijske arhitekture. Konzervatorske studije, rezultate istraživanja i realizirane obnove publicira u stručnim i znanstvenim radovima.