U organizaciji Oris Kuće arhitekture, ovaj dvodnevni simpozij već više od dva desetljeća okuplja najistaknutije svjetske i domaće arhitekte, urbaniste, dizajnere, studente te sve zaljubljenike u prostor, arhitekturu i kulturu građenja. Poslušajte predavanja vrhunskih međunarodnih i domaćih arhitekata, povežite se s kolegama i suradnicima iz struke, razmijenite ideje i iskustva te uživajte u inspirativnoj atmosferi i neformalnim druženjima.
Arhitektonski studio Al Borde, sa sjedištem u Quitu u Ekvadoru, partnerska je praksa koja svoj prepoznatljiv trag ostvaruje kroz projekte razvijene u suradnji s lokalnim zajednicama te kroz nastavak već započetih inicijativa. Ovaj ekvadorski arhitektonski kolektiv, koji predvode David Barragán, Pascual Gangotena, Maríaluisa Borja i Esteban Benavides, svoje usluge i stručnost prilagođava svakom projektu pojedinačno. Umjesto da oblikuju arhitekturu prema jedinstvenom stilu ili jedinstvenom procesu, oni svoje metode rada nadograđuju i prilagođavaju specifičnim okolnostima svakog projekta.
Vedran Mimica, arhitekt i pedagog, profesor na IIT College of Architecture u Chicagu. Diplomirao je arhitekturu na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1979.), a poslijediplomske studije pohađao je u Splitu, Ljubljani i na Tehničkom sveučilištu u Delftu. Godine 1991. pridružio se Berlage Institute Amsterdam, gdje je tijekom više od dva desetljeća djelovao kao voditelj studija, pomoćnik dekana, prodekan i ravnatelj Instituta (2007.–2012.), oblikujući njegov međunarodno prepoznat obrazovni i istraživački program. Od 2012. Mimica djeluje na IIT College of Architecture u Chicagu kao profesor i prodekan za istraživanje. Zajedno s dekanom Wielom Aretsom osnovao je MCHAP – Mies Crown Hall Americas Prize, dvogodišnju nagradu za izvrsnost u izgrađenoj arhitekturi Sjeverne i Južne Amerike. Uveo je Cloud Studio kao napredni dizajnersko-istraživački format te kolegij ARCH 520: Uvod u urbanizam. Autor je i urednik niza utjecajnih publikacija o arhitekturi, obrazovanju i kulturi, uključujući Novi svjetionici hrvatskog Jadrana, The Berlage Survey i The Berlage Affair. Objavio je više od 100 tekstova u međunarodnim arhitektonskim časopisima te predavao i sudjelovao kao gostujući kritičar na vodećim arhitektonskim školama diljem svijeta. Mimica je bio član i savjetnik brojnih međunarodnih žirija, uključujući Nagradu Europske unije za suvremenu arhitekturu – Mies van der Rohe, te je intenzivno djelovao u kustoskim praksama, među ostalim na Venecijanskom bijenalu, Međunarodnom arhitektonskom bijenalu u Rotterdamu i projektu Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture.
Vedran Mimica dobitnik je ovogodišnje Oris nagrade.
Emil Jurcan diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani 2007. godine. Kao arhitekt radio je unutar "Pulske grupe", s kojom je predstavljao Hrvatsku na Venecijanskom bijenalu 2012. godine. Trenutno radi kao samostalni arhitekt između Pule, Rijeke i Trsta, gdje je izradio nekoliko projekata za obnovu i konzervaciju kulturne baštine. Svoje iskustvo na području arhitektonske rekonstrukcije i konzervacije produbio je istraživačkim radom u doktorskoj disertaciji na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani, koju je obranio 2015. godine. Svoj teorijski rad stvara i kao suurednik edicije za teoriju arhitekture pod nazivom "Dobrolet", kao i u okviru Urbanističkih studija Sveučilišta u Rijeci, gdje vodi kolegij "Umjetnost i društvo". Istaknuo je svoje profesionalne i društvene aktivnosti kao predsjednik Društva arhitekata Istre između 2015. i 2019. te kao predsjednik Udruženja hrvatskih arhitekata između 2017. i 2019.
Slavoj Žižek je profesor na EGS-u (European Graduate School) i viši znanstveni suradnik na Sveučilištu u Ljubljani. Njegove najrecentnije knjige uključuju Quantum History: A New Materialist Philosophy (2025.), Zero Point (2025.) i Christian Atheism: How to Be a Real Materialist (2024.). Ranija značajnija djela uključuju Less Than Nothing: Hegel and the Shadow of Dialectical Materialism (2012.) i Sublimni objekt ideologije (1989.).
Biro AHAKNAP osnovali su 2010. u Sarajevu Adnan Harambašić i Kenan Brčkalija.
Njihova zajednička ostvarenja brzo su stekla međunarodnu prepoznatljivost te je biro AHAKNAP do danas prikupio niz nacionalnih i međunarodnih priznanja. Paralelno s radom u Sarajevu, Harambašić je razvijao i arhitektonsku praksu u Norveškoj te 2013. nastaje biro SAAHA. SAAHA je izrastao u međunarodni arhitektonski biro koji djeluje na širokom spektru projekata – od urbanističkih studija i velikih programskih zadataka, do mostova, infrastrukturnih rješenja i manjih arhitektonskih intervencija. Danas oba biroa zapošljavaju ukupno 20 stalno zaposlenih s iskustvom iz sedam različitih zemalja, njegujući uvjerenje u inovaciju kroz interdisciplinarnu suradnju.
Dejan Miljković ( 1967. Beograd ) redovni profesor, arhitekt. Diplomirao 1994. godine na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Beogradu. Od 1997. godine zaposlen je na Odsjeku za arhitekturu Arhitektonskog fakulteta u Beogradu. Profesionalni angažman usmjeren je na projektiranje objekata iz područja kulture, poslovne i stambene objekte, rekonstrukciju i revitalizaciju nasljeđa. Autor je većeg broja realiziranih objekata u Beogradu. Dobitnik je brojnih nagrada na međunarodnim i domaćim arhitektonsko-urbanističkim natječajima i priznanja u praksi među kojima su najznačajnija: Velika nagrada za životno djelo Udruženja Arhitekata Srbije, Grand-Prix Salona arhitekture, Nagrada Grada Beograda, Godišnja nagrada UAS-a, Nagrada za Arhitekturu tvrtke Novosti, Nagrada Privredne komore grada Beograda, Godišnja nagrada Ranko Radović. Od 2024. godine je dopisni član SANU.
Nakon što je 1988. godine s pohvalom diplomirao na Tehničkom sveučilištu u Grazu, Dietmar Feichtinger preselio se u Pariz 1989. godine. Godine 1994. osnovao je Dietmar Feichtinger Architectes, arhitektonski studio poznat po svom raznolikom portfelju – od sveučilišta, škola, ureda i bolnica do velikih infrastrukturnih projekata – te po metodologiji duboko posvećenoj okolišu i društvenim vrijednostima. Studio je stekao međunarodno priznanje zahvaljujući svojim inovativnim mostovima. Jedno od ključnih ostvarenja dogodilo se 1998. godine s pješačkim mostom Simone-de-Beauvoir preko Seine, nasuprot Francuskoj nacionalnoj knjižnici. Godine 2002. studio je dobio narudžbu za projektiranje Jettyja, nove arhitektonske šetnice koja povezuje posjetitelje s Mont Saint-Michelom, lokalitetom pod zaštitom UNESCO-a. Uz svoj nagrađivani rad, Feichtinger je predavao na više europskih sveučilišta te je 2023. imenovan profesorom na Institutu za arhitekturu i dizajn Tehničkog sveučilišta u Beču.
Rođen u Aichiju u Japanu, Yosuke Hayano nadzire sve projektantske radove u studiju MAD, usmjeravajući svaki projektni tim kako bi se filozofija studija MAD besprijekorno realizirala od konceptualne skice, preko tehničkog nacrta, do konačnog arhitektonskog oblika.
Yosuke je stekao diplomu prvostupnika inženjerstva na Sveučilištu Waseda u Tokiju 2000. godine. Godine 2001. stekao je diplomu više škole iz arhitekture na Školi za umjetnost i arhitekturu Waseda, a 2003. magistrirao arhitekturu na Architectural Association School u Londonu. Tijekom svoje dosadašnje karijere osvojio je nekoliko prestižnih nagrada, uključujući Architecture League of New York Young Architects Award (2006.), Design for Asia Award (2011.) i Kumamoto Artpolis Award (2011.). Radio je kao gostujući predavač na Školi za umjetnost i arhitekturu Waseda od 2008. do 2012. godine te na Sveučilištu u Tokiju od 2010. do 2012. Osim toga, djelovao je i kao vanjski ispitivač na Architectural Association School u Londonu od 2015. do 2019. godine. Od 2022. ponovno radi kao gostujući predavač na Školi za umjetnost i arhitekturu Waseda.
Reinier de Graaf nizozemski je arhitekt i pisac. Partner je u praksi Office for Metropolitan Architecture (OMA) te suosnivač njezina trusta mozgova AMO. Autor je knjiga Four Walls and a Roof: The Complex Nature of a Simple Profession i architect, verb.: The New Language of Building, kao i romana The Masterplan. Živi u Amsterdamu. Da Danima Orisa predstavit će svoju knjigu Architecture Against Architecture. Duhovito i pronicljivo, De Graaf prikazuje budućnost profesije, potičući čitatelje na preispitivanje temeljnih pretpostavki discipline. Kako okončati feudalno štovanje arhitektonskih zvijezda, takozvanih „starchitects”? Kada će arhitekti napokon prepoznati da je u njihovom vlastitom interesu sindikalno se organizirati? Zašto više praksi nije u kolektivnom vlasništvu? Zašto toliko arhitekata starijih od šezdeset i sedam godina odbija otići u mirovinu? Kako spriječiti da zgrade budu predmet autorskih prava? Što će ostati od arhitekture nakon umjetne inteligencije? Kako se može spriječiti da se ikonične građevine upletu u pranje novca? I ključno pitanje: koje bi projekte arhitekti trebali odbiti iz moralnih razloga?
Diplomirao je i doktorirao na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Autor je i urednik više knjiga u suradnji s drugim autorima, između ostalih Fiume Fantastika: Phenomena of the City (2022.), Tadao Ando: Transcending Oppositions (2018.), Modernism-in-Between: Mediatory Architectures of Socialist Yugoslavia (2012.), Dizajn i nezavisna kultura (2010.) i Suvremena hrvatska arhitektura: Testiranje stvarnosti (2007.). Objavljuje u vodećim internacionalnim časopisima kao što su Comparative Southeast European Studies, Vesper, Archithese, A+U, Domus, Materia Arquitectura i drugi. Predavao je i bio gost kritičar na brojnim institucijama, uključujući ETH Zürich, AA London, RIBA London, KIT Karlsruhe, Politecnico di Milano, Arkitektskolen Aarhus, TU Graz, Az W Wien, COAC Barcelona, MARQ-UC Santiago de Chile, TU Wien, IUAV Venezia, ETSA Madrid, Berlage Institute Rotterdam i Iowa State University. Bio je kustos ili član kustoskih timova brojnih izložbi te je autor više nagrađivanih arhitektonskih projekta. S uredom Arhiv i Lanom Grahek pobjeđuje na natječaju za hrvatski paviljon na EXPO-u 2025 u Osaki. Autor je (sa Sašom Banom i Nevenkom Sablić) tri sezone dokumentarne serije Betonski spavači . Dobitnik je četiri nagrade „Neven Šegvić” Udruženja hrvatskih arhitekata za teorijski i kritički rad. Docent je na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i na Urbanim studijima Sveučilišta u Rijeci.
U veljači ove godine otvorena je izložba pod nazivom Nove perspektive, na kojoj je predstavljeno 11 mladih uspješnih arhitektonskih praksi. Izložbom smo proslavili 11 godina djelovanja Oris Kuće arhitekture. Stručni savjet Oris Kuće arhitekture odabrao je 3 ureda koji će se predstaviti i u sklopu Festivala Dani Orisa:
ARGU studio mladi je arhitektonski studio koji je 2019. u Zagrebu osnovao arhitekt Marko Gusić. Studio se tijekom posljednjih godina prirodno razvijao. Najprije se timu pridružio Matija Brnetić, potom i Izabela Salopek. Nakon dugogodišnjeg iskustva i kratkog samostalnog djelovanja pridružuje se i Irma Šmuc te sve intenzivnije sudjeluje u projektima studija i postaje njegova ključna članica. ARGU studio profilirao se kao studio izrazito vezan uz natječajni rad, s naglaskom na jasnoću koncepcije, mjeru prostora i duboko promišljanje konteksta. U posljednjih nekoliko godina ostvareni su istaknuti rezultati, me'u kojima se izdvajaju: 1. nagrada za Potniški center Celje (2025.), 1. nagrada za ŠRC Brda - bazen i dvoranu (2024.), 2. nagrada za Samoborsku tržnicu (2025.), 2. nagrada za Osijek JUG IV, 3. nagrada za trogirsku tržnicu. Karijeru Marka Gusića i Irme Šmuc obilježilo je dugogodišnje iskustvo projektantskog rada u uredu njiric+ arhitekti, gdje su sudjelovali na brojnim nagrađenim projektima.
PROSTORNE TAKTIKE arhitektonski je i urbanistički ured posvećen stvaranju inovativnih, održivih i društveno odgovornih prostora. Ured su 2017. osnovali Luka Cvitan i Antonia Cvitan Vuletić. Ured svakom projektu pristupa kritički i istraživački, preispitujući ustaljene prakse i pretvarajući izazove u prilike za smislen prostorni razvoj. Kroz interdisciplinarnu suradnju sa stručnjacima, institucijama i lokalnim zajednicama stvara prostore koji su funkcionalni, inspirativni i prilagođeni ljudima koji ih upotrebljavaju. Od samih početaka ured teži ka različitim tipovima projekata, od rekreativnih krajolika do kulturnih programa, zdravstvenih ustanova i infrastrukturnih zahvata, s posebnim naglaskom i pažnjom posvećenom javnim prostorima. Rad ureda prepoznat je na brojnim domaćim i međunarodnim natječajima, uključujući prva mjesta za pješački Most preko Foše u Trogiru, Centar akutne medicine u Splitu i Dječji vrtić Sloboština u Zagrebu. Most preko Foše, dovršen 2024., posebno je prepoznat te nagrađen priznanjima poput NCE International Bridge Project of the Year 2025, medalje Hrvatske komore arhitekata i prve nagrade na 7. Balkanskom arhitektonskom bijenalu.
Studio PLOCA osnovali su Hana Marisa Mohar i Frane Stančić 2022. u Zagrebu kao radni okvir koji povezuje arhitekturu, dizajn, izradu objekata i gradnju u malom mjerilu. Nastao je iz istoimene radionice u Rotterdamu (2019. - 2022.), gdje su razvijali prototipove i izrađivali namještaj. Iako ne isključivo, rad studija usmjeren je na prilagodbu i prenamjenu postojećih građevina. Projekti se razvijaju kroz neposredan odnos prema materijalu i gradnji, polazeći od ideje da su zamisao i izvedba nerazdvojni procesi. Hana Marisa Mohar (Ljubljana, 1990.) diplomirala je na TU-u Delft. Njezini radovi predstavljeni su na brojnim izložbama i u publikacijama, a njezin diplomski rad nominiran je kao finalist natječaja Archiprix 2019. Od 2016. do 2022. radila je u uredu KAAN Architecten u Rotterdamu. Od 2024. radi kao asistentica na Katedri za arhitektonsko projektiranje na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Frane Stančić (Rijeka, 1988.) diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Od 2013. do 2022. radio je u arhitektonskim uredima OMA, MVRDV i KAAN Architecten u Rotterdamu. Kroz vlastitu radionicu PLOCA od 2019. do 2022. radio je na izradi brojnih prototipova i drugih proizvoda. Djelovao je kao gostujući predavač na TU-u Delft, na katedri Complex Projects, u sklopu kolegija Making.
Pokrovitelji Festivala jesu: Ministarstvo kulture i medija RH, Grad Zagreb, Turistička zajednica grada Zagreba