Potrebe za BEP

BIM je proces zajedničkog kreiranja zgrade u digitalnom okruženju.

Proces definira kreiranje informacija, njihovo dijeljenje, pristupanje informacijama te njihovo korištenje u projektiranju, građenju, ali i čitavom životnom vijeku zgrade.

BEP (Building Execution Plan), ili Plan Izvršenja se koristi kako bi pojasnio i definirao pojedine zadatke unutar cjelokupnog BIM procesa.

To omogućava sudionicima da shvate svoja zaduženja i rokove, da shvate zbog čega su ti zadaci nužni za cjelokupni uspjeh projektantsko / graditeljskog tima. BEP pojašnjava pojedinim članovima tima način na koji će podaci biti dijeljeni među sudionicima i zašto se ti podaci uopće i dijele. Cilj ovakvog dokumenta je da se ja jednom mjestu definiraju prava i obaveze u načinu projektiranja i da svi sagledaju “veću sliku“ .

Najbolje je započeti planiranje koristeći neki gotovi predložak kojeg će se dorađivati i mijenjati prema potrebama svakog pojedinog projekta. Svaki BEP dokument je različit jer sadrži specifičnosti pojedinog projekta, kao i specifičnosti pojedinih suradnika, investitora, ili izvođača. Svi oni trebaju se usuglasiti i razumjeti sadržaj BEP dokumenta prije potpisivanja ugovora.

BEP koordinira sudionike u projektu u ostvarivanju ciljeva za uspjeh projekta.

Jedna od prvih definicija BEP dokumenta su njegovi ciljevi. Ne treba svaki projekt težiti BIM savršenstvu, naprotiv na početku treba definirati ciljeve i stvarne zahtjeve koje BIM na pojedinom projektu treba zadovoljiti. Uvođenje previše (nepotrebnih) detalja može zakomplicirati projektiranje i snalaženje u gomili informacija oduzimajući nam vrijeme za bitne stvari. Ciljevi mogu primjerice biti: Kontrola kolizije između 3D elemenata, Suradnja projektanata u 3D svijetu, Modeliranje postojećeg stanja za rekonstrukcije…

Izrada 3D projekta danas je relativno jednostavna, ali i dalje ostaju izazovi kako te informacije koristiti za dobivanje dokumentacije, dobivanje detalja, izračun količina te kako sve te podatke na najjednostavniji i na najtransparentniji način komunicirati između projektanata, ali i prema izvođačima. Ostaje i pitanje upravljanja datotekama različitih vrsta i različitih namjena. Nerijetko slične informacije bivaju generirane od strane različitih timova gdje svaki radi za sebe i koristi te informacije samo za svoje potrebe. BEP sagledava potrebe za tim informacijama, unificira pristup tim informacijama, dodjeljuje odgovornu osobu i način komunikacije, tj. Razmjene tih informacija s drugim sudionicima. Novo pitanje koje sve više ima smisla i sve češće se o tome govori je to da li će se BIM model koristiti i od strane upravitelja zgrade, tj. korisnika zgrade. Ako investitor ima i to na umu tada je nužno potrebno u rane pregovore oko razine BIM projekta uključiti i FM menadžere, jer oni imaju najbolju sliku o tome do kojeg detalja su im potrebni podaci za kasnije upravljanje i održavanje.

 

Kolaboracija

Jedna od glavnih tema je način suradnje različitih korisnika BIM modela, bilo da su unutar istog projektantskog tima, ili još važnije, dio tima koji pokriva neku drugu projektantsku disciplinu. Kako će se BIM model dijeliti između sudionika, da li će to biti putem datoteka ili preko neke od Cloud platformi. Koliko često će se model osvježavati i nadopunjavati novim podacima? Postoje li zahtjevi za kontinuiranim obnavljanjem, ili je dovoljno usklađivati model u određenim vremenskim razmacima, ili možda na kraju pojedine faze. Sve to ovisi o posebnostima projekta samog, ali i o razini ”BIM uvježbanosti” i iskustvu pojedinog tima. Vrlo je važno da svi sudionici znaju kada će dobiti BIM model pojedinog suradnika kako bi mogao planirati i odraditi svoje aktivnosti na vrijeme.

Datoteke koje će biti korištene za kolaboraciju i razmjenu informacija također trebaju biti specificirane. Teško će se ne nekom projektu pronaći samo jedna platforma, a pogotovo će biti razlika u verzijama softvera kojeg koriste pojedini projektanti. Sve to treba usuglasiti i unaprijed isprobati kako bi se donijela ispravna odluka na samom početku projektiranja.

Mjesto izvršenja posla pojedinog projektantskog tima također može imati značajnu ulogu. Idealno je da se svi nalaze na jednom mjestu, ali vrlo malo vjerojatno.

Tko kontrolira model? Ne želimo da se zadaci preklapaju i da se isti element crta / modelira od strane više korisnika jer se tako gubi vrijeme i konzistentnost samog modela. Vrlo jasno treba podijeliti odgovornosti i zadatke kako bi se dijelovi projekta načinjeni od strane jednog projektanta mogli / smjeli koristiti od strane drugog projektanta. Na kraju je i pitanje tko od involviranih projektanata smije vršiti promjene na elementima koji su zajednički. Na primjer, promjena dimenzija stupa, ili grede – informacija treba biti identična i u arhitektonskim projektima i u projektu konstrukcije. Stoga treba jasno definirati tko je dogovoran i kako se promjene unose u BIM model da bi se osigurala konzistentnost projekta, ali i transparentnost informacija i eventualnih posljedica neke od promjena.

Dodatnu pažnju treba posvetiti provjeri modela i dokumentacije i ovjeravanju modela i dokumentacije. Treba definirati jednu ili više osoba koje će koordinirati i upravljati informacijama.

Detaljnost informacija koja će se proizvoditi i dijeliti je bitna, pogotovo planira li se model koristiti i za kreiranje prefabriciranih elemenata, ili za kreiranje radioničke dokumentacije. Detaljnost svakog pojedinog nacrta, ili elementa specificirana je u posebnom LOD ”Level Of Development” dokumentu koji govori o Stupnju Razrađenosti Projekta ili pojedinih dijelova.

 

Detekcija kolizije

Svaka struka će za sebe u svojoj 3D BIM aplikaciji proizvoditi svoj dio projekta. U određenim vremenskim intervalima ti će se 3D BIM modeli objediniti kako bi se simulirao njihov stvarni položaj u budućoj zgradi. Želja nam je spriječiti sudare tih objekata u virtualnom svijetu prije nego li to shvatimo na gradilištu. Najprije trebamo odrediti tko je osoba, ili tko su osobe koje će provoditi kontrolu kolizija. Da li će to biti jedna osoba zadužena za kontrolu kolizija na cijelom projektu, ili će pojedini projektanti svaki za sebe provoditi tu kontrolu u domeni koji kontrolira? Svakako treba definirati i način na koji se komuniciraju pronađene kolizije s ostalim sudionicima na projektu. Koliko često je potrebno vršiti provjeru? To naravno zahtijeva i aktualizirane 3D modele kako bi se provjera kolizija vršila na aktualnom modelu.

Kolizije je potrebno spriječiti, ali kako donijeti odluku kako će poneka kolizija biti riješena? To je zadatak za koordinacijske sastanke. Projektanti međusobno trebaju donijeti odluku o tome kako riješiti svaku pojedinu koliziju. Na primjer treba li napraviti otvor u gredi za prolazak ventilacije, ili se može ventilacijski kanal spustiti ispod grede.

Naravno, ne treba svaku koliziju rješavati, nešto se može i na gradilištu riješiti, na primjer bušenje manjih otvora za tanke cijevi umjesto izvođenja otvora prilikom građenja određenog elementa. Neke stvari su ipak jednostavnije i jeftinije ako se odluče zanemariti, ali nikako ne smiju ostati nedefinirane jer je upravo manjak pismenog dogovora uzrok kasnijim nesporazumima.

I ovdje se postavlja pitanje detaljnosti modeliranja, treba biti mudar i razborit da se projektanti ne zatrpaju pretjeranom količinom informacija, koje možda nisu potrebne biti u 3D modelu, a pogotovo ih se (možda) ne treba gledati u svjetlu provjere kolizija. Na primjer: Trebaju li se modelirati nosači cijevi sprinkler sistema, ili visilice za spušteni strop? Ako treba, sljedeće je pitanje treba li provjeravati kolizije za takvu vrstu elemenata. BEP dokument je upravo tu da odgovori na ovakva pitanja.

Koji je format datoteke potreban za razmjenu podataka, je li to softver u kojemu su originalno elementi modelirani, je li to IFC datoteka, radimo li provjeru kolizija na Cloud platformi?

 

Postojeće stanje

Ukoliko se radi o intervenciji i rekonstrukciji postojeće zgrade, ili se možda naš novi objekt naslanja na postojeću susjednu zgradu treba odrediti odgovarajući pristup.

Treba li modelirati i specificirati postojeću građevinu? Do kojeg detalja? Je li dovoljan samo 3D model bez dodatnih BIM atributa, jesu li dovoljne samo fotografije i 2D nacrti, podloge iz arhiva…? Odluka o tome je potrebna i iz razloga da svi sudionici shvate što treba biti isporučeno i da svoj dio posla naprave na odgovarajući način.

Ponovo se postavlja pitanje o detaljnosti tih informacija. Svakako želimo imati dovoljno informacija o postojećem objektu kako bismo naš novi projekt mogli ispravno projektirati.

Želimo li koristiti podatke o dimenzijama postojećeg (dijela) objekta i osloniti se na njihovu točnost kada projektiramo svoj dio objekta? Možemo li se u njih pouzdati? Jesu li dovoljno točne?

 

Faza koncepta i Idejni projekt

Neki projektanti tvrde da BIM nije potreban u idejnoj fazi projektiranja, drugi pak inzistiraju na tome da je BIM nužan i u toj fazi. Što se BEP dokumenta tiče krivog odgovora nema, ali je potrebno dati odgovor na to postavljeno pitanje. Možda se može započeti s rasporedom i približnom veličinom i namjenom prostorija. Ti se podaci mogu izvesti u neki drugi oblik, primjerice u Excel tablicu te se mogu koristiti prilikom definiranja projektnog zadatka prije prelaska u sljedeću fazu. Kao i u ostalim primjerima potrebno je specificirati željenu detaljnost u kojoj se modeliraju elementi za ovu razinu projektiranja. Što će se od tih informacija prenositi u sljedeću fazu i na koji način.

 

Glavni projekt

Mogu li se koristiti podaci iz ranije faze u kojoj se razrađivao koncept? Što se od postojećih informacija može koristiti i na koji način? Mogu li se idejne skice skenirati, digitalizirati i koristiti? Da li će to poboljšati kvalitetu našeg projektiranja, ili ćemo samo beskorisno izgubiti vrijeme pa je pametnije krenuti od početka. Za neke struke će odgovor možda biti potvrdan, dok će za druge projektante niti negativan. Odgovor je specificiran u LOD dokumentu.

 

Izvedbeni projekt

Prvo pitanje kao i kod glavnog projekta je: Koliko od podataka kreiranih u ranijoj fazi možemo i trebamo koristiti za razradu trenutne faze, tj. u izvedbenom projektu.

Količina informacija u Izvedbenom projektu dramatično se povećava pa trebamo obratiti pažnju i na veličinu samog BIM modela i na njegovu upravljivost. Velika količina detalja nužno će usporiti proces projektiranja i zahtjevi za računala postaju veći. Razborito treba odlučiti o količini detalja u pojedinoj fazi projektiranja. LOD je i ovdje ključan. Dio dokumentacije može biti prepušten i izvođačima. Na primjer radionička dokumentacija čelika može se kreirati na strani izvođača, bez potrebe da arhitekti znaju poziciju svakog vijka i čvrstoću vara. BEP specificira i određuje tko, što i do kada treba proizvesti.

 

Revizije projekta

Vrlo važno je definirati kako će se unositi promjene tijekom projektiranja i građenja objekta. Treba li i u kojoj mjeri treba osvježavati postojeći BIM model? Ako treba osvježiti model – tko je osoba koja ima to zaduženje? Radi li to projektant izvornog rješenja, je li došlo do promjene uslijed specifične tehnologije izvođača? Tko snosi troškove implementacije promjena u BIM model? Da li će biti dovoljno popratiti izmjenu samo u 2D dokumentaciji na gradilištu?

Odgovor već znate: Treba odlučiti i sve specificirati u BEP dokumentu.

 

Troškovnici i količine

BEP naravno definira i mogućnost korištenja čitanja podataka o količinama iz BIM modela. Postoje softveri koji omogućuju spajanje troškovničkih stavaka sa elementima u BIM modelu pa se postavlja pitanje imamo li dovoljno detaljan BIM model i za ovu svrhu. U nekim segmentima vjerojatno imamo. Na primjer, nosiva betonska konstrukcija obično je dovoljno detaljno definirana da ju se može koristiti. S druge strane mnogi detalji previše su specifični da bi ih bilo smisleno modelirati i prikazivati u BIM modelu, pa tako i ovdje vrijedi pravilo da sagledate vlastite mogućnosti, mogućnosti cijelog tima i da donesete odluku o tome koji elementi BIM projekta se smiju koristiti za automatsko izvlačenje količina u svrhu kreiranja troškovnika.

 

Koordinacijski sastanci

Tko je zadužen za sazivanje i provedbu koordinacijskih sastanaka? Je li to jedna osoba, radi li se jedan zajednički koordinacijski sastanak, ili svaka struka za sebe vodi svoje koordinacijske sastanke? Jesu li koordinacijski sastanci projektanata odvojeni od koordinacijskih sastanaka izvođača?

Tko piše BEP

Najvjerojatnije arhitekt, naravno uz pomoć suradnika i projektanata drugih struka. Izvođač će vjerojatno napraviti svoj BEP za sebe i za svoje podizvođače. Dakle, može biti više BEP planova za isti objekt, svaki sa svojim specifičnostima. Važno je napraviti sumarni master plan koji će objedinjavati sve u istu cjelinu.

 

Upravljanje i održavanje građevine

U kom obimu se planira upotreba BIM modela i informacija u sustavu održavanja zgrade (FM-u)? Kada će FM manager dobiti BIM model na korištenje? Je li uključen u ranijoj fazi projektiranja? Sa FM stajališta čim prije se FM struka uključi u projektiranje tim će više utjecaja imati na informacije sadržane u BIM modelu i na odluke koje valja donijeti za efikasno upravljanje objektom i optimalizaciju troškova korištenja. Službe održavanja mogu sagledati BIM model iz svog aspekta i predložiti promjene već u fazi projektiranja kako bi olakšale i pojednostavile proces održavanja. Treba imati na umu da se zgrada puno dulje koristi nego što se gradi i da skrivenih troškova u održavanju može biti jako puno.