Klasifikacija

SUSTAVI KLASIFIKACIJE

Sustavi klasifikacije su hijerarhijski brojčani (uglavnom, jer neki sadrže i slova) sustavi kojima se pokušava s jedinstvenim brojevima opisati sve što je sadržano i sve što treba biti opisano u BIM projektu i cijelom procesu projektiranja i gradnje. Klasifikacija je vezana uz kategorizaciju, odnosno, klasifikacija je proces kategorizacije kojim su svi objekti prepoznatljivi, diferencirani i razumljivi.

Iako softverska rješenja i IFC format već imaju svoje načine kategorizacije svih elemenata, ti sustavi mogu biti nerazumljivi i/ili nepotpuni, odnosno mogu varirati ovisno o softverskom rješenju ili korisniku koji unosi podatke. U konačnici model ima vrlo mnogo podataka, ali su isti kategorizirani na različite načine i teško ih je tumačiti i koristiti. Budući da se podaci koriste upravo za izradu troškovnika, procjena troškova i specifikacije elementa ugrađenih u projekt, različito kategorizirani projekti i elementi mogu izazvati vrlo velike greške, odnosno podaci su neiskoristivi. Kako je jedna od osnovnih ideja klasifikacije upravo uniformnost podataka proizlazi da je potrebno kod izrade BIM projekta zajednički definirati koji će se sustav klasifikacije koristiti te bi svi sudionici projekta trebali koristiti isti sistem. Naravno, podaci koji proizlaze iz toga nisu bitni svim sudionicima projekta, ali mogu biti od velike važnosti upravo u fazi nabave, ugradnji i održavanja, a od velike su važnosti za procjenu troškova odnosno formiranje budžeta.

Za građevinskoj industriji i upravljanju građevinama, sustavi klasifikacija osiguravaju različitim sudionicima razumijevanje što „nešto“ u BIM projektu jest. To „nešto“ što je kategorizirano sistemima klasifikacije može biti bilo što od kompleksa i infrastrukture (turistička naselja, sveučilišni bolnički centri, autoceste i tuneli) sve do vrlo malih elemenata (namještaj, rasvjeta, utičnice i sl.) Sustavi klasa često su hijerarhijski gdje su glavne klase podijeljene u podrazrede duboke razine. To nam omogućava da budemo vrlo specifični u kategorizaciji i istodobno bolje razumijevanje na višim razinama. Ako se klasifikacija koristi dosljedno, ljudi / sudionici projekta će lakše pronaći informacije. Strojevi će moći razumjeti značenje strukturiranih podataka. Klasifikacija je također važna za standardizaciju. Pomoći će vlasnicima prikupiti podatke o troškovima. Također će pomoći izvođačima i dobavljačima da bez obzira na projektanta i projekt vrlo jednostavno mogu provesti nabavu i dobavu, uz potpuno razumijevanje onoga što trebaju nuditi.

Prije nego nastavimo, mora se naglasiti da sustavi klasifikacije nisu neophodni da bi BIM projekti mogli biti kompletirani i provedeni, ali su svakako vrlo bitan element kvalitetno provedenog BIM projektiranja i kvalitetnog BIM projekta. Bez klasifikacije, svi će elementi i dalje biti sadržani u BIM projektu, ali će njihova kategorizacija i sveukupno sagledavanje biti znatno otežano.

Postoje dva najraširenija sustava klasifikacije: OMNICLASS i UNICLASS. Postoje i drugi sistemi klasifikacije, ali su u manjoj mjeri zastupljeni. Također, postoje različiti standardi ali isto će biti obrađeno drugim poglavljima. Kao što je rečeno, razlikujemo OMNICLASS koji dolazi iz SAD-a i UNICLASS koji dolazi iz UK-a. Isti su u osnovi vrlo slični. Oba sustava sastoje se od više tablica (Uniclass ih ima 15, Uniclass2015 ih ima 11, Omniclass ih ima 15) koje nam služe za ispravnu klasifikaciju svakog BIM elementa. Klase su uglavnom kombinacija naziva klase (kratki opis / ime) i vrijednost klase (kod koji opisuje poziciju klase unutar hijerarhije). Mogući su i dodatni opisi, a sve kako bismo jednostavnije donijeli odluku koju klasu primijeniti odnosno kako bismo mogli razumjeti razlike između različitih sistema klasifikacije.

Sličnost klasifikacija vidljiva je iz sljedećeg primjera:

Primjer iz Omniclass Tablice 21 - Elementi:
21-03 10 30       Unutarnja vrata
21-03 10 30 10  Unutarnja zaokretna vrata
21-03 10 30 20  Unutarnja ulazna vrata
21-03 10 30 30  Unutarnja klizna vrata

Primjer iz Uniclass2015 Tablice Ss - Sistemi:
Ss 25 30            Sistemi prozora i vrata
Ss 25 30 20       Vrata, zatvarači i okna
Ss 25 30 20 16  Sklopiva vrata i grilje
Ss 25 30 20 25  Sustavi vrata
Ss 25 30 20 30  Sustavi okvira i vrata
Ss 25 30 20 32  Sustavi staklenih vrata bez okvira

Uobičajena upotreba klasifikacijskih sistema je kako bi se koristila standardna kategorizacija građevinskih elemenata i proizvoda u specifikacijama i troškovnicima. Izvođači će imati uobičajenu strukturu u specifikaciji i mogu množiti količine iz specifikacije s bazom podataka o troškovima i cijeni.

Prilikom primopredaje, izrade izvedenog stanja i za potrebe upravljanja građevinama uobičajena je praksa da se koristi isti sustav klasifikacije te da se sve promjene u odnosu na projekte identificiraju i unesu u dokumentaciju, odnosno model. Za upravljanje i održavanje to donosi prednosti na način da je vrlo lako sagledavati zgradu ili cijeli portfelj zgrada na jednaki način, odnosno imati istu osnovu za proračun troškova održavanja. Dugoročno, prednost je u sagledavanju bilo kojeg projekta i zgrade bez obzira na vrijeme kada je projektirana i izgrađena jer će se svaki element, proizvod ili instalacija i dalje moći razumjeti.

Kao što smo već rekli na početku, IFC u svojoj osnovi već sadrži veliku količinu informacija koje su kategorizirane (IFC dolazi od Industry Foundation Classes i hijerarhijska je struktura građevnih elemenata, sistema proizvoda i sl.). Objekti su već klasificirani kao prozori, vrata, ploče, zidovi isl. Sa uključenim dodatnim podacima i čak dubinskom kategorizacijom. Razlog za korištenje dodatnih klasifikacijskih sistema uz već definirane vrijednosti unutar IFC modela može se razlikovati od investitora do investitora, od izvođača do izvođača i sl. To može biti jer žele sistematizirati različite projekte istim klasifikacijskim sistemom, a može biti i jer žele nadograditi IFC u dijelovima gdje on ne omogućuje dovoljnu diferencijaciju različitih elemenata. IFC ima specifični koncept dodavanja referenci iz vanjskih izvora koji se zove „Classification Association“. Na taj je način moguće IFC modelu pridružiti dodatne informacije vezane na bilo koji drugi sistem klasifikacije. Proces može biti djelomično ili u potpunosti automatiziran, ali u praksi se vrijednosti klasa mogu dodavati i ručno, pojedinačno.

Iako klasifikacija u osnovi nije nužna za kompletiranje BIM projekta, svakako je poželjna. Dugoročno osigurava da su podaci unutar BIM modela jasni dugoročno i za sve sudionike. Također, uvelike olakšava kontrolu troškova, specifikaciju građevinskih elemenata i proizvoda nabavu istih. U okvirima javne nabave, osigurati će transparentnosti i jednostavniji postupak javne nabave.

Prilikom izrade BEP-a i ugovaranja BIM projekta jedan od bitnih aspekata je i dogovor oko klasifikacije i sistema klasifikacije. Kao i u drugim slučajevima, poželjno je da se koristi jedan od uobičajenih sistema klasifikacije. Razvoj vlastitog je gotovo nemoguć i neprimjenjiv. S druge strane, svi sudionici se trebaju dogovoriti oko istog sistema klasifikacije i u potpunosti ga primjenjivati.

Hrvatska nema svoj vlastiti sistem klasifikacije. Iz tog je razloga potrebno koristiti neki od stranih sistema. Odabir sistema, kao što je rečeno, ovisi o dogovoru sudionika projekta ili o zahtjevu naručioca. Poželjno bi bilo da u Hrvatskoj imamo propisanu nacionalnu klasifikaciju. To bi doprinijelo jednostavnosti i točnosti podataka, te bismo svi bili usklađeni. Da li će Hrvatska donijeti svoj sistem klasifikacije ili će preuzeti neki od postojećih pitanje je koje će se trebati riješiti uskoro.