Ocjenjivački sud za dodjelu nagrada Hrvatske komore arhitekata u sastavu:
Zoran Boševski, dipl. ing. arh., predsjednik
Jelena Borota, mag. ing. arch.
Blanka Levačić, mag. ing. arch.
Mirjana Pintar, dipl. ing. arh.
Ivan Radeljak, dipl. ing. arh.
donio je odluku o slijedećim nominacijama:
Za MEDALJU ZA DOPRINOS KULTURI GRAĐENJA Ocjenjivački sud je nominirao:
1. SKROZ d.o.o., projektni tim: Margita Grubiša, Marin Jelčić, Daniela Škarica, Ivana Žalac, Tamara Jeger
za Nove gradske stube - Ploče
fotografije: Marko Mihaljević
Potrebu za novim gradskim stubištem u Pločama, kao pješačkom vezom gradske Rive i centralnih sadržaja definirali su svojedobno urbanistički planovi prošlog stoljeća. Puno recentnije, upravo na projektiranoj trasi, ovu potrebu nastavila je potvrđivati utabana pješačka staza kroz makiju.
Projekt i realizacija stubišta iznimne kakvoće na ovoj lokaciji nadišli su jednostavnost i gotovo banalnost projektnog zadatka: stubište kao element za svladavanje visinske razlike, linearna intervencija u prostoru.
Projektirano stubište se odlikuje skulpturalnošću kompozicije koju čine ravni krakovi stubišta, međusobno prelomljeni na pozicijama podesta. Krakovi stubišta pažljivo prate slojnice terena, stoga se i kretanje kroz prostor doživljava potpuno prirodnim. Ovim je postignuto da je stubište mekano i nenametljivo sjelo u teren, potpuno mu se prilagodivši. Ovdje nije riječ o intenciji da arhitektonska intervencija dominira, da se nameće u prostoru. Upravo suprotno. Projektantska intervencija je suzdržana i umjerena, čime je stvorena mogućnost da se istakne ambijent. U fokusu projekta nije bilo samo stubište, nego integralan doživljaj stubišta i krajolika u kojem je ono smješteno.
Primijenjeni arhitektonski vokabular je jednostavan: beton i čelik. Beton je kao materijal primijenjen potpuno iskreno: predgotovljena gazišta oslonjena na temelj, bez dodatnih obloga.
Rješenjem je izbjegnut uobičajen pristup u kojem su temelji stubišta postavljeni po obodu, tj. u širini kraka. Rubovi projektom predviđenih gazišta konzolno su prepušteni preko temelja, a čela gazišta međusobno su dilatirana.
Odmak je jednostavan, a dobivena razlika (u odnosu na konvencionalno rješenje) je iznenađujuća kvaliteta i karakter koncepta. Rješenjem se ne negira masa svojstvena betonu kao građevinskom materijalu, nego su prepusti gazišta preko temelja i širina dilatacije na čelu gazišta upravo onoliki koliko je potrebno da se stubište prožme i sjedini s terenom.
Putanja kretanja je logična i intuitivna, a lomovima krakova realizirane su različite, ponekad neočekivane vizure na grad u podnožju stubišta. Nimalo slučajno, ove točke nude mogućnost zaustavljanja, predaha, ćakule.
Čelična ograda pomno je promišljena tako da bude samo na pozicijama gdje je doista potrebna, u pravilu samo s jedne strane kraka. Druga je strana stubišta slobodna, bez granica s terenom. Ako bi čovjek poželio, mogao bi se jednom rukom držati za rukovat, a drugom dodirivati škrapu ili mirisni ružmarin.
Gotovo kao u definiciji kategorije nagrade za kulturu građenja, za koju je djelo i nominirano, novo se gradsko stubište u Pločama ističe po vrsnoći projektiranja i građenja, a ima pozitivan utjecaj na širu društvenu zajednicu.
Uspjeh projekta evidentan je već u frekventnosti njegovog korištenja. Možda ovoj realizaciji i nije potreban bolji kompliment od onog da je kao žila kucavica zaživjela i funkcionalno povezala grad.
Ali možda ima i nešto više. Ovo stubište je jednostavno dobro sjelo. Kako u tkivo grada, tako i u svijest građana.
Jer, biti ne samo dobro prihvaćen, nego biti razlog ponosa, to je u tradicionalno kritički raspoloženom mentalitetu mediteranskog čovjeka već medalja svoje vrste.
2. Hrvatski planinarski savez,
za Tri planinarska skloništa arhitekta Ivana Juretića
fotografija: iz arhive HPS
fotografija: Ivan Juretić
fotografija: Ivan Juretić
Čovjek je u neprestanom međuodnosu s prirodom, što je posebice naglašeno na lokacijama poput planinskog krajolika u kojem svako djelovanje zahtjeva dodatnu promišljenost i suptilnost. Stoga se ističe nominacija Hrvatskog planinarskog saveza (HPS) koji je prepoznao i podržao važnost kvalitetnog arhitektonskog izričaja u naoko bazičnoj funkciji planinarskih skloništa. Prepoznata je i važnost reaktiviranja i rekonstrukcije postojećih planinarskih objekata pri čemu se novogradnje planiraju samo ondje gdje je to nužno. Ovdje nije riječ o jednom, moguće izdvojenom i slučajnom primjeru, već o tri izvedena planinarska skloništa, što je dokaz da je takav način razmišljanja i odnošenja prema prostoru svjestan izbor HPS-a kroz dulji niz godina.
Sva tri planinarska skloništa nalaze se na iznimno vrijednim lokacijama - planinarsko sklonište Ždrilo i Šugarska duliba u Parku prirode Velebit, a sklonište Miroslav Hirtz u Rezervatu prirode Bijele stijene. Projektirati i graditi u tako vrijednom prostoru, bez pristupa vozila i mehanizacije, na više od 1000 metara nadmorske visine, samo po sebi je izazovno. Surovost, ali i ljepota prirode pružila je arhitektu i planinaru Ivanu Juretiću osnovu da u projektiranju, organizaciji i izvedbi slijedi duh planinarenja, ali i održivosti. Pristup je to koji karakterizira obazrivo korištenje resursa, rekonstrukcija postojećeg, redukcija viškova u oblikovanju i opremanju skloništa te zajednički volonterski napor pri nošenju građe i izvedbi. Realizirane građevine raznolike su u volumenima i oblikovanju dajući odgovor na svaku pojedinu lokaciju i zatečeno stanje.
Planinarska su skloništa nezaključana te stalno dostupna i slobodna za prenoćište, a njihovo svakodnevno funkcioniranje bazira se na međusobnom povjerenju planinara da ostavljaju uredan prostor za svakog sljedećeg posjetitelja. Takvu naglašenu nužnost brige o prostoru iz ovog je malog mjerila moguće preslikati i na sva druga mjerila gdje naše današnje djelovanje ima posljedice na uređenost i kvalitetu prostora koji ostavljamo budućim generacijama, što iziskuje svjesnost i odgovornost odlučivanja od strane svih uključenih u procese planiranja, projektiranja i građenja.
Za MEDALJU ZA PLANIRANJE PROSTORA Ocjenjivački sud je nominirao:
1. Grad Karlovac, Irena Kajfeš-Pavlović, dipl. ing. arh., voditeljica Odsjeka za prostorno uređenje, Gordana Koprivnjak, dipl. ing. arh., savjetnica za prostorno planiranje, Vesna Ribar, dipl. ing. građ., pročelnica Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša u periodu od 2017. godine do 2019. godine i Upravnog odjela za prostorno uređenje i provedbu dokumenata prostornog uređenja od prosinca 2021. g., dr. sc. Ana Hranilović Trubić, dipl. ing. građ., pročelnica Upravnog odjela za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša u periodu od 2019. godine do prosinca 2021. godine
za Provedbu planerskog dijela procesa urbane preobrazbe područja Luščić u Karlovcu
Autorski tim natječajnog rada (The Fantastic Forest Phenomenon): Hana Dašić, mag. ing. arch., Iva Erić, mag. ing. arch., Jana Horvat, mag. ing. arch., Krešimir Renić, mag. ing. arch., Ria Tursan, mag. ing. arch.
Stručni tim izrađivača Urbanističkog plana uređenja Luščić-centar (tvrtka Urbanistica d.o.o.): Luka Krstulović, mag. ing. arch. (odgovorni voditelj izrade Plana), Nikola Adrović, mag . ing. aedif., Ira Habijanec, mag. ing. arch., Nikolina Gradečki, mag. ing. arch., Ivana Katavić, bacc. oec., Iva Lukinić, dipl. ing. arh., Jasminka Pilar-Katavić, dipl. ing. arh., Ana Putar, dipl. ing. arh., Jasmina Sadek, dipl. ing. arh., Vilma Stopfer, mag. ing. prosp. arch., Domagoj Šumanovac, ing. arh.
Savjetodavno tijelo za provedbu postupka pripreme te praćenja izrade i donošenja Urbanističkog plana uređenja Luščić-centar: Irena Kajfeš-Pavlović (Grad Karlovac), Vladimir Petrović (Društvo arhitekata, građevinara i geodeta Karlovac), Dražen Pejković, Nikša Božić i Helena Knifić Schaps (Europan Hrvatska)
Smatramo kako je provedba planerskog dijela procesa urbane preobrazbe područja Luščić u Karlovcu rijedak i vrijedan primjer suradnje ili popularno rečeno participacije svih važnih sudionika u procesu prostornog planiranja uz maksimalnu transparentnost cijelog procesa usprkos kontroverzama koje ga prate.
Proces planiranja prenamjene napuštene vojarne na centralnoj poziciji započeo je urbanističkom varijantom natječaja Europan. Prvonagrađeno rješenje je poslužilo kao podloga za detaljnije programiranje prostora i definiranje Odluke o izradi urbanističkog plana uređenja, koji je nakon uspješno provedene procedure i usvojen. Cijeli proces obilježila je uska suradnja Odsjeka za prostorno planiranje Grada Karlovca kao i cijelog Upravnog odjela, autora prvonagrađenog rješenja, izrađivača Urbanističkog plana uređenja i savjetodavnog tijela koje je pratilo pripremu, izradu i usvajanje plana.
Područje nekadašnje vojarne Luščić vrijedan je prostor Grada Karlovca, zona koja istovremeno nosi karakteristike brownfield investicije, ali i lokacija od velike važnosti za zelenu infrastrukturu grada. Riječ je o prostoru posred kojeg, usprkos izgradnji vojne namjene, raste omanja šumica iza koje se nastavlja impozantna park-šuma Kozjača.
Urbanistički plan uređenja uspješno je integrirao urbane elemente koji na donekle nekonvencionalan način dovršavaju glavnu gradsku s dekonstrukcijom i utapanjem u zelenilo parkova, perivoja i drvoreda, a ipak zadržavajući taman dovoljno urbanog karaktera.
Prostor je koncipiran kao mješovita namjena koja ima mogućnost živjeti 24 sata dnevno animirajući stanovnike i korisnike raznovrsnih sadržaja. Osim središnjeg kompleksa gradskih bazena i velikog parka, koji završava linearno zelenilo u nastavku gradske osi, planiran je i poduzetnički inkubator te hotel s kongresnim centrom. Središnji dio zone je namijenjen pješacima i biciklistima te je siguran i jednostavan pristup osnovnoj školi i dječjem vrtiću južne orijentacije. Stambene zone pozicionirane su obodno, neboderi su utopljeni u zelenilo u maniri modernističke doktrine, a nisu zaboravljeni ni prostori za urbano vrtlarenje. Svoje mjestu tu su pronašli rubno postavljeni dom za starije osobe te istraživački centar.
Dugo vremena o prostoru vojarne s pravom se razmišljalo kao o kontrapunktu zvijezdi, novom centru i monumentalnijem dovršetku već spomenute osi. Međutim obzirom na demografsku realnost, ne samo karlovačku ili hrvatsku, već europsku smatramo kako je više nego opravdano prilagođavanje tog koncepta novim potrebama. Mjerilo grada i kvarta uspješno se nadopunjuju i isprepliću u sklopu planirane urbane preobrazbe, a značajne izmjene koje je doživio prvonagrađeni natječajni rad kroz programsku i plansku doradu dokaz su uspješno provedenog procesa suradnje(participacije). Nadamo se kako će ova metodologija doživjeti široku primjenu jer su urbanistički natječaji još uvijek izrazio rijetka pojava, a tako i bilo kakav iskorak mimo strogo normirane zakonske procedure plana u smjeru šireg uključivanja javnosti u proces planiranja.
Ostaje nam da promatramo realizaciju planiranih sadržaja i pratimo njihovo korištenje, jer bez obzira na pohvale struke tek su stanovnici i posjetitelji oni koji mogu stvarno odati priznanje jednom ovakvom projektu, odnosno planu, ukoliko se ambiciozno zamišljeni koncepti uspješno pretvore u žive prostore.
2. Ask atelier d.o.o. i Institut za povijest umjetnosti - Centar Cvito Fisković, Split
za Elaborat integralne zaštite i revitalizacije povijesnih naselja u krajolicima otoka Korčule i Mljeta u Dubrovačko-neretvanskoj županiji
Projektni tim izvršitelja: Azra Suljić, dipl. ing. arh., dr. sc. Marija Premužić Ančić, dipl. ing. arh., Dunja Naerlović, mag. ing. arch., Paula Zrnić, mag. ing. arch., Petra Špilj, mag. ing. arch., Ines Jagunjak, mag. ing. arch., Hana Fort Mlakar, bacc. ing. arch., Tina Radić, bacc. prosp. arch.; Institut za povijet umjetnosti - Centar Cvito Fisković, Split, dr. sc. Josip Belamarić, povj. umj., Sani Sardelić, dipl. komp. knjiž. i prof. filozofije; Zelena infrastruktura d.o.o., Zagreb, Lara Bogovac, mag. ing. prosp. arch., Višnja Šteko, mag. ing. prosp. arch., CE
Kulturni krajolici jadranskih otoka na kojima su očuvani tradicionalni i prirodni odnosi u načinu korištenja prostora kao i povijesni uzorci naselja nisu dovoljno valorizirani pa smo svjedoci zanemarivanja kulturno povijesnih cjelina, naročito tradicijskih ruralnih i manje urbanih naselja.
Elaborat Integralne zaštite i revitalizacije povijesnih naselja u krajolicima otoka Korčule i Mljeta u Dubrovačko-neretvanskoj županiji dobar je primjer pristupa kako se kroz analizu prostora, prepoznavanjem karakterističnih tipologija i matrica naselja kao i zahtjeva za potencijalnom novom gradnjom i infrastrukturom definira mogućnost promjene na postojećim povijesnim dijelovima naselja koja nisu pod zaštitom, a predstavljaju vrijedne sastavnice kulturnog krajolika.
Značajno je da se Elaborat temelji na opsežnom studijskom istraživanju i intervjuu sa stanovnicima kao i istraživanju svakodnevnih aktivnosti stanovnika kako bi se dobio što bolji dojam o današnjem životu i potrebama stanovnika, a sve kako bi se izradile smjernice za izradu Regionalnog akcijskog plana razvoja cjelogodišnjeg održivog i odgovornog turizma na otocima Korčuli i Mljetu kao i pravila za planiranje i projektiranje u tradicijskim naseljima otoka sa smjernicama koje je potrebno uključiti u Odredbe za provedbu prostornih planova. Promišljanja o razvoju turizma potrebno je radikalno promijeniti jer ukoliko ne napravimo snažan zaokret u smjeru odgovornog i održivog turizma koji podrazumijeva cjelogodišnje korištenje kapaciteta, obuzdavanje prekomjerne izgradnje i potenciranje kulturnog turizma u opasnosti smo da u vrlo kratkom roku uništimo krajolike naših otoka u nepovrat, a samim time i turizam.
Elaborat sadrži i Katalog naselja kulturno-povijesnih cjelina i naselja s kulturno povijesnim cjelinama otočnog krajolika Korčule i Mljeta, s identifikacijom kulturno povijesne cjeline naselja ili dijela naselja
te valorizacijom pojedine utvrđene zone, Konzervatorsko-urbanistički plan za dva pilot područja kulturno-povijesne cjeline naselja Postrana (Žrnovo) na Korčuli i kulturno-povijesne cjeline naselja Korita na Mljetu kao i brošuru „Revitalizacija povijesnih naselja otoka Korčule i Mljeta“ kojom se želi stanovnike otoka osvijestiti o vrijednostima kraja u kojem žive, kao i investitore koji u taj kraj žele investirati. Izrada metodologije za specifičnu, prijeko potrebnu kategoriju planova, konzervatorsko-urbanistički plan, važan je iskoraku planiranju prostora jer neizravno ukazuje na činjenicu potrebe detaljnijeg i drugačijeg sagledavanja kulturno povijesnih cjelina, koji mora postati standard kako stručni tako i zakonski.
Izrada Elaborata značajan je doprinos planiranju prostora otoka Korčule i Mljeta u kojem su uspješno primijenjena načela prostornog uređenja, sveobuhvatnost sagledavanja korištenja i zaštite prostora u odnosu na planiranje zahvata u prostoru, primjena suvremenih znanstvenih i stručnih postignuća, prostorne održivosti razvitka i održive gradnje, ostvarivanja i zaštite javnog i pojedinačnog interesa te integralnog pristupa u prostornim planiranju.
S velikim zanimanjem ćemo pratiti implementaciju odredbi za planiranje i projektiranje u prostorne planove općina i gradova Korčule i Mljeta, a posebno daljnji razvoj i primjenu tipologije konzervatorsko-urbanističkih planova kao doprinos ostvarivanju samo održivosti otoka.
Za MEDALJU ZA INOVACIJE I ODRŽIVOST U ARHITEKTURI Ocjenivački sud je nominirao:
1. SKROZ d.o.o., projektni tim: Margita Grubiša, Marin Jelčić, Daniela Škarica, Ivana Žalac, Zvonimir Marčić
za Ekološka farma autohtonih hrvatskih svinja
fotografije: Bosnić + Dorotić
Kada u današnjoj praksi promišljamo o građevinama industrije ili poljoprivrede (proizvodni pogoni, građevine u funkciji poljoprivrede, silosi i slično) zasuti smo uglavnom primjerima njihove prenamjene u muzeje, galerije, raznovrsne hubove ili čak hotele. Model koji je na primjeru farme u ovom slučaju predložen, jednostavan je i u smjeru ekološkog uzgoja. U praksi sličnih modela postoje brojni primjeri koji automatiziraju klasičnu tipologiju farme u svrhu ubrzavanja procesa uzgoja, veće proizvodnje uzorene prema industrijskom tipu proizvodnje iako se radi o uzgoju domaćih životinja. Ovaj primjer pokazuje ambiciju uvođenja jednostavnog modela poboljšanja uvjeta uzgoja i života domaćih životinja, bez pretjerivanja u uvođenju tehnologije (kao Danska ili Njemačka). Jednostavnim elementima uvodi se lakša organizacija u svakodnevnom opsluživanju životinja i održavanju farme uz pretpostavljene scenarije razvojnog ciklusa domaće životinje i angažiranog održavanja pomičnim pregradama uz planirane scenarije. Optimiziranje funkcije uzgoja u ovom slučaju osigurava prirodniji ritam privremenog suživota domaće životinje i čovjeka. Materijali upotrjebljeni u izgradnji ovakvog tipa građevine su generički, ali promišljeno upotrjebljeni. Nije ovdje riječ o tehnološkoj inovaciji, već o sustavnom pristupu razmišljanja i predlaganja rješenja svojstvenom inženjerima.
2. Hrvatski planinarski savez,
za Tri planinarska skloništa arhitekta Ivana Juretića
fotografija: iz arhive HPS
fotografija: Ivan Juretić
fotografija: Ivan Juretić