1. Arhitektura, urbanizam, krajobrazna arhitektura i prostorno planiranje odlučujući su instrumenti očuvanja prirodnog okoliša i kontrole izgrađenog okoliša. Zdrav prirodni i pametan izgrađeni okoliš pravo su svakog pojedinca. Državnoj i svakoj drugoj upravi, dužnost je osigurati ta prava zakonodavnim okvirima.
2. Zakoni koji reguliraju planiranje, projektiranje i građenje moraju biti jasni. Da bi to bili, njihov cilj mora biti jednostavan. Umjesto da poboljšaju uvjete našeg djelovanja, današnji komplicirani, ponekad čak i kontradiktorni zakoni, odveli su nas u nepotrebnu prereguliranost. Smjernice koja uvažavamo ponekad nam ne sliče na upute koje će nam pomoći, nego na zamke u koje ćemo upasti. Zato tražimo sustavnu i cjelovitu reformu zakonodavstva koje regulira planiranje i građenje u prostoru. I za razliku od dosadašnje prakse, tražimo da predstavnici naših strukovnih organizacija budu aktivni sudionici u provođenju tih reformi.
3. Donedavno smo se pitali bi li Michelangelo ili Le Corbusier dobili priliku bilo što projektirati nudeći svoj talent i znanje kroz instituciju javne nabave u kojoj je jedini kriterij najniža cijena? Budući da držimo kako upravo javni prostori i građevine trebaju biti primjeri dobre prakse, pozdravljamo nedavne pozitivne promjene u primjeni tog sustava kojima su se u izbornoj formuli kao ravnopravne pojavile i reference projektanta.
4. Podržavamo i potičemo instituciju javnih urbanističko-arhitektonskih natječaja. Iako nesavršeni, oni su najdemokratskiji i najtransparentniji način nalaženja najboljeg prostornog rješenja. Tradicija organiziranja natječaja u hrvatskoj arhitekturi dokazuje to već više od stotinu godina.
5. Urbanizam i arhitektura područja su od najvišeg nacionalnog značaja. Gradovi (kao Dubrovnik) ili zgrade (kao katedrala sv. Jakova) vrhovi su stvaralaštva, mjesta nacionalnog ponosa, svjedoci naše europske pripadnosti i pokazatelji mogućnosti hrvatskih graditelja. Dužnost je svih čuvati ta mjesta za buduće generacije.
6. Jednako je važno omogućiti suvremenoj generaciji stvaratelja nove iskorake (kao što su Morske orgulje). Uvjereni smo kako i danas može nastati arhitektura koju će netko u budućnosti željeti čuvati.
7. Kako bi preuzeli upravljanje u situacijama koje neumitno dolaze (ili su već tu!) moramo neprestano povećavati vlastitu kompetenciju. Digitalno doba donosi nam nove alate i očekuje od nas da njima upravljamo. Cjeloživotno educiranje nije ništa drugo nego prilagođavanje novim okolnostima. Oni koji to ignoriraju bit će zamijenjeni onima spremnijima na promjene (koji će doći iz liga znatno jačih od naše!).
8. Prilagođavanje sustava obrazovanja arhitekata je nužno, ali nije dovoljno. Svijest o važnosti izgrađenog okoliša potrebno je širiti u svakoj ponuđenoj prilici. Sjetimo se da živimo u državi u kojoj je udio likovnog obrazovanja u osnovnim školama najmanji u Europskoj uniji i da ta činjenica već ostavlja posljedice.
9. U kontekstu globalnog pokreta koji nastoji zaustaviti trošenje do iscrpljenosti neobnovljivih resursa našeg jedinog planeta, podržavamo održivu gradnju i maksimalnu energetsku neovisnost naselja i zgrada.
10. Malo struka brani interese zajednice tako altruistički kao arhitekti. Prihvaćajući ulogu branitelja prirodnog i izgrađenog okoliša i dalje moramo uporno raditi na poboljšanju regulative kojoj je to područje i insistirati na stvaranju uvjeta u kojima se ona poštuje. Svaki korak u tom smjeru učinit će da vrijedna mjesta primjerena našem vremenu i prostoru u kojem djelujemo budu sve rjeđe izuzeci, a sve češće pravilo.