U Kongresnom centru Fortis Club u Punta Skali Falkensteiner resort kod Zadra na sedmim po redu Danima arhitekata prisutno je 500-tinjak sudionika.
Ovogodišnji Dani arhitekata odvijaju se pod visokim pokroviteljstvom Predsjednika Republike Hrvatske, gospodina Zorana Milanovića, Ministarstva kulture i medija, Grada Zadra i Koncertnog ureda Zadar.
Nakon svečanog otvorenja dodijeljene su godišnje nagrade Hrvatske komore arhitekata u tri kategorije.
MEDALJU ZA INOVACIJE I ODRŽIVOST U ARHITEKTURI Ocjenivački sud je dodijelio
Hrvatskom planinarskom savezu, za Tri planinarska skloništa arhitekta Ivana Juretića.
Medalju je primila potpredsjednica Hrvatskog planinarskog saveza gospođa Jadranka Čoklica.
Posebnost projekta Tri planinarska skloništa arhitekta Ivana Juretića približio je prisutnima predsjednik ocjenjivačkog suda; Zoran Boševski.
Čovjek je u neprestanom međuodnosu s prirodom, što je posebice naglašeno na lokacijama poput planinskog krajolika u kojem svako djelovanje zahtjeva dodatnu promišljenost i suptilnost. Stoga se ističe nominacija Hrvatskog planinarskog saveza (HPS) koji je prepoznao i podržao važnost kvalitetnog arhitektonskog izričaja u naoko bazičnoj funkciji planinarskih skloništa. Prepoznata je i važnost reaktiviranja i rekonstrukcije postojećih planinarskih objekata pri čemu se novogradnje planiraju samo ondje gdje je to nužno. Ovdje nije riječ o jednom, moguće izdvojenom i slučajnom primjeru, već o tri izvedena planinarska skloništa, što je dokaz da je takav način razmišljanja i odnošenja prema prostoru svjestan izbor HPS-a kroz dulji niz godina.
Sva tri planinarska skloništa nalaze se na iznimno vrijednim lokacijama - planinarsko sklonište Ždrilo i Šugarska duliba u Parku prirode Velebit, a sklonište Miroslav Hirtz u Rezervatu prirode Bijele stijene. Projektirati i graditi u tako vrijednom prostoru, bez pristupa vozila i mehanizacije, na više od 1000 metara nadmorske visine, samo po sebi je izazovno. Surovost, ali i ljepota prirode pružila je arhitektu i planinaru Ivanu Juretiću osnovu da u projektiranju, organizaciji i izvedbi slijedi duh planinarenja, ali i održivosti. Pristup je to koji karakterizira obazrivo korištenje resursa, rekonstrukcija postojećeg, redukcija viškova u oblikovanju i opremanju skloništa te zajednički volonterski napor pri nošenju građe i izvedbi. Realizirane građevine raznolike su u volumenima i oblikovanju dajući odgovor na svaku pojedinu lokaciju i zatečeno stanje.
Planinarska su skloništa nezaključana te stalno dostupna i slobodna za prenoćište, a njihovo svakodnevno funkcioniranje bazira se na međusobnom povjerenju planinara da ostavljaju uredan prostor za svakog sljedećeg posjetitelja. Takvu naglašenu nužnost brige o prostoru iz ovog je malog mjerila moguće preslikati i na sva druga mjerila gdje naše današnje djelovanje ima posljedice na uređenost i kvalitetu prostora koji ostavljamo budućim generacijama, što iziskuje svjesnost i odgovornost odlučivanja od strane svih uključenih u procese planiranja, projektiranja i građenja.
MEDALJU ZA PLANIRANJE PROSTORA Ocjenjivački sud je dodijelio
Ask atelieru i Institutu za povijest umjetnosti - Centar Cvito Fisković, Split za Elaborat integralne zaštite i revitalizacije povijesnih naselja u krajolicima otoka Korčule i Mljeta
Projektni tim izvršitelja je Azra Suljić, dipl. ing. arh., dr. sc. Marija Premužić Ančić, dipl. ing. arh., Dunja Naerlović, mag. ing. arch., Paula Zrnić, mag. ing. arch., Petra Špilj, mag. ing. arch., Ines Jagunjak, mag. ing. arch., Hana Fort Mlakar, bacc. ing. arch., Tina Radić, bacc. prosp. arch.; Institut za povijet umjetnosti - Centar Cvito Fisković, Split, dr. sc. Josip Belamarić, povj. umj., Sani Sardelić, dipl. komp. knjiž. i prof. filozofije; Zelena infrastruktura d.o.o., Zagreb, Lara Bogovac, mag. ing. prosp. arch., Višnja Šteko, mag. ing. prosp. arch., CE
Nagradu su ime projektnog tima preuzele Marija Premužić Ančić i Dunja Naerlović.
Kulturni krajolici jadranskih otoka na kojima su očuvani tradicionalni i prirodni odnosi u načinu korištenja prostora kao i povijesni uzorci naselja nisu dovoljno valorizirani pa smo svjedoci zanemarivanja kulturno povijesnih cjelina, naročito tradicijskih ruralnih i manje urbanih naselja.
Elaborat Integralne zaštite i revitalizacije povijesnih naselja u krajolicima otoka Korčule i Mljeta u Dubrovačko-neretvanskoj županiji dobar je primjer pristupa kako se kroz analizu prostora, prepoznavanjem karakterističnih tipologija i matrica naselja kao i zahtjeva za potencijalnom novom gradnjom i infrastrukturom definira mogućnost promjene na postojećim povijesnim dijelovima naselja koja nisu pod zaštitom, a predstavljaju vrijedne sastavnice kulturnog krajolika.
Značajno je da se Elaborat temelji na opsežnom studijskom istraživanju i intervjuu sa stanovnicima kao i istraživanju svakodnevnih aktivnosti stanovnika kako bi se dobio što bolji dojam o današnjem životu i potrebama stanovnika, a sve kako bi se izradile smjernice za izradu Regionalnog akcijskog plana razvoja cjelogodišnjeg održivog i odgovornog turizma na otocima Korčuli i Mljetu kao i pravila za planiranje i projektiranje u tradicijskim naseljima otoka sa smjernicama koje je potrebno uključiti u Odredbe za provedbu prostornih planova. Promišljanja o razvoju turizma potrebno je radikalno promijeniti jer ukoliko ne napravimo snažan zaokret u smjeru odgovornog i održivog turizma koji podrazumijeva cjelogodišnje korištenje kapaciteta, obuzdavanje prekomjerne izgradnje i potenciranje kulturnog turizma u opasnosti smo da u vrlo kratkom roku uništimo krajolike naših otoka u nepovrat, a samim time i turizam.
Elaborat sadrži i Katalog naselja kulturno-povijesnih cjelina i naselja s kulturno povijesnim cjelinama otočnog krajolika Korčule i Mljeta, s identifikacijom kulturno povijesne cjeline naselja ili dijela naselja
te valorizacijom pojedine utvrđene zone, Konzervatorsko-urbanistički plan za dva pilot područja kulturno-povijesne cjeline naselja Postrana (Žrnovo) na Korčuli i kulturno-povijesne cjeline naselja Korita na Mljetu kao i brošuru „Revitalizacija povijesnih naselja otoka Korčule i Mljeta“ kojom se želi stanovnike otoka osvijestiti o vrijednostima kraja u kojem žive, kao i investitore koji u taj kraj žele investirati. Izrada metodologije za specifičnu, prijeko potrebnu kategoriju planova, konzervatorsko-urbanistički plan, važan je iskoraku planiranju prostora jer neizravno ukazuje na činjenicu potrebe detaljnijeg i drugačijeg sagledavanja kulturno povijesnih cjelina, koji mora postati standard kako stručni tako i zakonski.
Izrada Elaborata značajan je doprinos planiranju prostora otoka Korčule i Mljeta u kojem su uspješno primijenjena načela prostornog uređenja, sveobuhvatnost sagledavanja korištenja i zaštite prostora u odnosu na planiranje zahvata u prostoru, primjena suvremenih znanstvenih i stručnih postignuća, prostorne održivosti razvitka i održive gradnje, ostvarivanja i zaštite javnog i pojedinačnog interesa te integralnog pristupa u prostornim planiranju.
S velikim zanimanjem ćemo pratiti implementaciju odredbi za planiranje i projektiranje u prostorne planove općina i gradova Korčule i Mljeta, a posebno daljnji razvoj i primjenu tipologije konzervatorsko-urbanističkih planova kao doprinos ostvarivanju samo održivosti otoka.
MEDALJU ZA DOPRINOS KULTURI GRAĐENJA Ocjenjivački sud je dodijelio
SKROZ d.o.o. za Nove gradske stube – Ploče
Projektni tim: Margita Grubiša, Marin Jelčić, Daniela Škarica, Ivana Žalac, Tamara Jeger za Nove gradske stube – Ploče, a nagradu je u ime tima preuzela Ivana Žalac.
Potrebu za novim gradskim stubištem u Pločama, kao pješačkom vezom gradske Rive i centralnih sadržaja definirali su svojedobno urbanistički planovi prošlog stoljeća. Puno recentnije, upravo na projektiranoj trasi, ovu potrebu nastavila je potvrđivati utabana pješačka staza kroz makiju.
Projekt i realizacija stubišta iznimne kakvoće na ovoj lokaciji nadišli su jednostavnost i gotovo banalnost projektnog zadatka: stubište kao element za svladavanje visinske razlike, linearna intervencija u prostoru.
Projektirano stubište se odlikuje skulpturalnošću kompozicije koju čine ravni krakovi stubišta, međusobno prelomljeni na pozicijama podesta. Krakovi stubišta pažljivo prate slojnice terena, stoga se i kretanje kroz prostor doživljava potpuno prirodnim. Ovim je postignuto da je stubište mekano i nenametljivo sjelo u teren, potpuno mu se prilagodivši. Ovdje nije riječ o intenciji da arhitektonska intervencija dominira, da se nameće u prostoru. Upravo suprotno. Projektantska intervencija je suzdržana i umjerena, čime je stvorena mogućnost da se istakne ambijent. U fokusu projekta nije bilo samo stubište, nego integralan doživljaj stubišta i krajolika u kojem je ono smješteno.
Primijenjeni arhitektonski vokabular je jednostavan: beton i čelik. Beton je kao materijal primijenjen potpuno iskreno: predgotovljena gazišta oslonjena na temelj, bez dodatnih obloga.
Rješenjem je izbjegnut uobičajen pristup u kojem su temelji stubišta postavljeni po obodu, tj. u širini kraka. Rubovi projektom predviđenih gazišta konzolno su prepušteni preko temelja, a čela gazišta međusobno su dilatirana.
Odmak je jednostavan, a dobivena razlika (u odnosu na konvencionalno rješenje) je iznenađujuća kvaliteta i karakter koncepta. Rješenjem se ne negira masa svojstvena betonu kao građevinskom materijalu, nego su prepusti gazišta preko temelja i širina dilatacije na čelu gazišta upravo onoliki koliko je potrebno da se stubište prožme i sjedini s terenom.
Putanja kretanja je logična i intuitivna, a lomovima krakova realizirane su različite, ponekad neočekivane vizure na grad u podnožju stubišta. Nimalo slučajno, ove točke nude mogućnost zaustavljanja, predaha, ćakule.
Čelična ograda pomno je promišljena tako da bude samo na pozicijama gdje je doista potrebna, u pravilu samo s jedne strane kraka. Druga je strana stubišta slobodna, bez granica s terenom. Ako bi čovjek poželio, mogao bi se jednom rukom držati za rukovat, a drugom dodirivati škrapu ili mirisni ružmarin.
Gotovo kao u definiciji kategorije nagrade za kulturu građenja, za koju je djelo i nominirano, novo se gradsko stubište u Pločama ističe po vrsnoći projektiranja i građenja, a ima pozitivan utjecaj na širu društvenu zajednicu.
Uspjeh projekta evidentan je već u frekventnosti njegovog korištenja. Možda ovoj realizaciji i nije potreban bolji kompliment od onog da je kao žila kucavica zaživjela i funkcionalno povezala grad.
Ali možda ima i nešto više. Ovo stubište je jednostavno dobro sjelo. Kako u tkivo grada, tako i u svijest građana.
Jer, biti ne samo dobro prihvaćen, nego biti razlog ponosa, to je u tradicionalno kritički raspoloženom mentalitetu mediteranskog čovjeka već medalja svoje vrste.
Detalje o ocjenjivačkom sudu, nominiranim radovima, te projektnim timovima preuzmite
ovdje.